DIANA GLAVINA & BRUNO SUŠANJ:
Pet je godina proteklo od prvog referenduma: danas Zagrepčani zapravo odlučuju o sudbini nove bolnice, ali u teškim vremenima, pritisnuti ekonomskim nedaćama.
IVO LATIN:
— Doista je ovih pet godina prohujalo. I tada, 1982. godine. 14. studenoga, kada smo izlazili prvi put na referendum o samodoprinosu za bolnicu, situacija je biia teška. Zagrepčani su toga i te kako bili svijesni, jer bio je to početak krize. Prisjetimo se, nije bilo dovoljno pojedine robe. Nedostajalo je i benzina, uvodili su se bonovi… Pa ipak, i u takvim okolnostima postotak onih koji su izašli naglasili što i koji su rekli da za bolnicu bio je visok (glasalo je 78,9% upisanih birača, a “ZA” se izjasnilo 69,36% upisanih). Doduše, mogao bi se tadašnji rezultat tumačiti i kao uvjerenje ljudi da će sutra biti bolje, ali se, nažalost, dogodilo obrnuto, sve nam je teže, nevolje sve više pritišću. No, unatoč tome, kroz doista široku raspravu u mjesnim zajednicama, u društveno-političkim i delegatskim tijelima, odlučeno je da se jos jednom iziđe na referendum, da tako Zagrepčani odluče hoće li nastaviti izdvajanjem za bolnicu, hoće li završiti posao koji su, vlastitom odlukom počeli.
DIANA GLAVINA & BRUNO SUŠANJ:
Tim je prvim referendumom zapravo napokon počela realizacija onoga o čemu se u Zagrebu desetljećima govorilo kao o potrebi i nužnosti.
IVO LATIN:
— Tako je. Ideja da se gradi nova bolnica seže još u pedesete godine, i što je najvažnije nije došla iz foruma, nego od grupe vrhunskih zdravstvenih, znanstvenih radnika, koji su, dobro znajući situaciju u zagrebačkom zdravstvu, predložili gradnju nove bolnice, s oko tisuću kreveta, i to na desnoj obali Save u Novom Zagrebu koji se tek rađao. Dakle, upravo ondje gdje se danas gradi. Na Žalost, ta ideja nije tada realizirana, zapravo je nekoliko puta bivala aktualizirana i vraćana u ladice, da bi se napokon 1980. godine ozbiljno krenulo u njezinu realizaciju. No, nužno je reći da se cijelo to vrijeme mnogo radilo i u postojećim bolnicama i objektima primarne zdravstvene zaštite u gradu. Ipak, u bolnicama se sve moglo svesti samo na pregradnje i dogradnje kako bi se skučeni prostor učinio prikladnijim za bolesnike i osoblje, hodnici su se pregrađivali u sobe da bi se povećao broj kreveta, korišten je svaki slobodni prostor između bolničkih blokova i slično. A grad je cijelo to vrijeme ubrzano rastao.
— Nova je bolnica, dakle, potreba i nužnost, uvjet daljeg razvoja zagrebačkog zdravstva, poznatog po svojim visokim dometima. Potrebna nam je zbog bolje cjelokupne zdravstvene zaštite, zbog znanstveno-istraživačkog i nastavnog rada, zbog toga da se bole snici više ne bi morali “ubacivati” na pomoćne leža jeve u prenatrpanim sobama nego da budu smješteni na način koji odgovara i medicinskom standardu i vremenu u kojem živimo. Važno je naglasiti da će ta nova zdravstvena kuća biti i poticajem reorganizaciji cjelokupnog zdravstva u Zagrebu, u smislu povezivanja srodnih specijalnosti, drukčijeg korištenja postojeće opreme. Zagrebačko je zdravstvo po svojim dostignućima poznato daleko izvan granica Jugoslavije, zahvaljujući svojoj medicinskoj tradiciji i izuzetno sposobnim kadrovima. A tim ljudima treba stvoriti odgovarajuće materijalne pretpostavke za znanstveno-istraživački rad, za specijalizacije. Bez nove bolnice svega toga ne može biti, i zato se, bez dvojbe, na nje zinu gradnju ne može i ne smije gledati kao na nekakvo trošenje. Jer, sve što bude uloženo u bolnicu višestruko će se vratiti i građanima i udruženom radu.
DIANA GLAVINA & BRUNO SUŠANJ:
Završetka bolnice, međutim, nema bez produženja samodoprinosa?
IVO LATIN:
— Samo ako Zagrepčani danas opet kažu “da” bolnica će biti završena. Alternativa pozitivnom ishodu današnjeg referenduma samo je jedna, i to ona najpogubnjja: da se gradnja ne nastavi, a ono što je sagrađeno (završen je građevinski korpus) konzervira. I to, naravno, skupo stoji, a što je najgore, ostavlja neizvjesnim odgovor kad bi se gradnja mogla nastaviti. O tome danas, kada izlazimo na referendum, svatko od nas mora misliti i odlućiti. A želim podsjetiti i naglasiti da je gradnja bolnice počela na temelju demokratski donijete odluke svih građana ovoga grada, pa je i briga i odgovornost za njezino dovršenje zapravo briga i odgovornost svih nas.
DIANA GLAVINA & BRUNO SUŠANJ:
Da li se — a to su često pitali gradani u netom završenoj javnoj raspravi — prvim samodoprinosom ipak moglo učiniti više i zašto se odustalo od prije najavljene fazne gradnje bolnice?
IVO LATIN:
— Što je i koliko učinjeno najbolje pokazuje, jer je neoboriv dokaz, izniklo betonske zdanje na nekadašnjoj ledini. l to, dobro je spomenuti ovom zgodom, u roku od samo dvije i pol godine. Ne treba, naime, zaboraviti da je kamen temeljac za novu bolnicu postavljen 11. svibnja 1985. godine. Vrijeme od referenduma do tog datuma bilo je utrošeno na obavljanje mnoštva pređradnji – odabir idejnog rješenja, otkup zemljišta, pripremu gradilišta… Budući da su i u to vrijeme sredstva samodoprinosa redovito pristizala, morali smo dio novca oročavati kako bismo ublažili udar inflacije. Kad je počela gradnja, međutim, u tom se pogledu situacija mijenja, pa se tako ove godine, a sve u skladu s planiranim, napravilo toliko koliko je pristiglo novca. Da se gradi samo u okviru raspoloživih sredstava bio je uvjet na kojem je Odbor uvijek energično inzistirao i činit će to i ubuduće.
— O takozvanoj faznoj gradnji bilo je riječi prije pet godina, na samom početku cijele akcije. Međutim, u odgovarajućim stručnim timovima, uz konzultiranje velikog broja ljudi od prakse, koji se razumiju u tako l složene poslove kakav je gradnja bolnice, odlučeno je da se, na temelju realne procjene raspoloživih financijskih sredstava, najprije kompletno završi građevinski dio bolnice, s cjelokupnom infrastrukturom i svim dijelovima koji se ne mogu graditi po fazama (na primjer, gospodarski dio). To omogućuje da se, kada ti radovi budu završeni, s gradilišta makne teška, bučna mehanizacija. Doista bi bilo nezamislivo da u jednom od šest stacionara već leže bolesnici, a da nad ostalima još vise kranovi.
— A ono što je dosad ucm)eno i sagrađeno omogućuje, budemo li izglasali produžetak samodoprinosa, da se dovršava objekt po objekt, ali sada bez ometanja i buke teških strojeva.
DIANA GLAVINA & BRUNO SUŠANJ:
Nedavno ispitivanje javnog mnijenja u Zagrebu, koje je obavio Institut za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu, pokazuje da su građani prilično nepovjerljivi kada se radi o trošenju novca koji se prikupljaju samodoprinosom, pa ih samo 23% smatra da se ona troše doista strogo namjenski. Što u tom smislu govore podaci o trošenju sredstava samodoprinosa za Sveučilišnu bolnicu “Zagreb«?
IVO LATIN:
— S punom odgovornošću mogu reći da je dosad doslovno svaki dinar koji se našao na računu bolnice doslovno svaki dinar koji se našao na računu bolnice potrošen isključivo za nju. To, uostalom, potvrđuje i samo zdanje, kao i nalazi kontrole Službe društvenog knjigovodstva. Na tome se od početka dosljedno inzistiralo i tako će biti i u nastavku akcije.
— Svjestan sam kako ima dosta pitanja, pa i prigovora, d::: građani nisu dovoljno informirani o gradnji bolnice i trošenju novca iz samodoprinosa. Valja medutim, naglasiti da je Odbor bio dužan da po odluci Skupštine grada Zagreba, a to je i činio, redovito, podnosi scrpne Izvještaje o učinjenome i o utrošenom novcu. Radilo se to tromjesečno, o tim su izvještajima redovito raspravljali Skupština grada, Gradska konferencija SSRNH, kao i općinska tijela, a tiskani su i u “Delegatskom listu”. Osim toga, o svemu su gradani redovito bili obavještavani i u sredstvima javnog informiranja. ‘
DIANA GLAVINA & BRUNO SUŠANJ:
Budu li Zagrepčani izglasali produženje samodoprinosa, tako namaknut novac još neće biti dovoljan za završetak bolnice. Budući da će je, kao i sa dašnje zagrebačke bolnice, koristiti dobrim dijelom i gradani Iz drugih dijelova SR Hrvatske, računa se i s participacijom udruženoga rada republike. Kako u tom pogledu stoje stvari?
IVO LATIN:
— Naravno, svaki dobar gospodar, kada se upušta u veliku investiciju, mora znati što hoće i kako može namaknuti novac da bi to ostvario. Od prvoga dana o tome se vodilo računa i 1982. godine, kada smo odlučili da se bolnica gradi, računalo se u osnovi na dva sigurna izvora sredstava: samodoprinos, kojim se osigurava 70% potrebnog novca, te sredstva udruženog rada republike, koja bi donijela oko 30% potrebnog novca. Dakako, računa se i s drugim dobro došlim prihodima (donacije, priredbe i slično).
— Nažalost, ekonomska i financijska situacija u zemlji i u republici poremetila je u izvjesnom smislu početak i kontinuiranost dotoka sredstava iz udruženoga rada republike. Ali valja reći da se u osnovi ne radi o odbijanju radnika da prihvate samoupravni sporazum o izdvajanju 0,202% iz čistog dohotka za novu bolnicu nego je jednostavno riječ o tome da taj SAS u najvećem broju radnih oprganizacija, posebno onih izvan Zagreba, još nije ni stavljen na raspravu. U onim kolektivima, pak, koji su ga stavili na dnevni red, zanemariv je postotak onih koji su ga odbili.
DIANA GLAVINA & BRUNO SUŠANJ:
Imajući sve to na umu, reknu li Zagrepčani danas “da”, kada se može očekivati otvaranje nove bolnice?
IVO LATIN:
— Sve računice pokazuju da, pod pretpostavkom kontinuiranog pritjecanja sredstava, Sveučilišna bolnica “Zagreb” može biti završena u idućih pet godina. Ali još jednom valja naglasiti da tu bolnicu niti želimo, niti smijemo, u ovim našim sadašnjim uvjetima, graditi na račun eventualnih kredita ili nekih samo zamišljenih, nesigurnih izvora financiranja. Dakle, Odbor će, kao i do sada. odlučno i dosljedno inzistirati da se svaki dinar koji prispije na račun bolnice ulaže i troši strogo namjenski, racionalno, s pažnjom dobrog gospodara, a što znači da će i datum njezina završetka ovisiti o raspoloživim sredstvima.
— A uvjeren sam da će naše današnje izjašnjavanje na referendumu još jednom potvrditi opredjeljenje koje smo iskazali prije pet godina, DA SMO SVI ZAJEDNO SPREMNI NA SVOJEVRSNU ŽRTVU, ali znajući da je ona namijenjena gradnji jednog tako nam potrebnog objekta, jedne opće bolnice, ali i bolnice s vrhunskom specijalizacijom, koja je ujedno i znanstveno-nastavna institucija. Ona nam jedina može osigurati držanje koraka s dostignućima medicine u Evropi.
