U Gradskom dramskom kazalištu “Gavella” svečano je obilježena 35. obljetnica umjetničkog kolektiva MONTAЖ$TROJ. Odajući počast žrtvama tragedije u OŠ Prečko, događaj je održan bez uobičajenog slavlja. Program je vodila Ivana Dragičević, novinarka i dugogodišnja suradnica kolektiva, dok su svoja sjećanja na rad i suradnje s MONTAЖ$TROJEM podijelili Leo Rafolt, autor knjige o kolektivu, Ana Stunić, dugogodišnja suradnica, te Gordan Bosanac, zastupnik u Europskom parlamentu i jedan od prvih članova kolektiva.
22. prosinca 1989., MONTAЖ$TROJ je izveo svoju prvu umjetničku akciju, manifestno proglašavajući program “teatralizacije nogometne kulture”. Time su udareni temelji jedinstvenog kulturnog projekta koji spaja različite umjetničke prakse i nove medije, fokusirajući se na društveno odgovorno djelovanje. U vrijeme velikih političkih i društvenih promjena, skupina mladih tražila je nove načine umjetničkog izražavanja izvan okvira institucionalne kulture. Prvi performans “KOPAČKA U GALERIJI”, inspiriran Maljevičevim “Sportašima”, bio je odgovor na dinamičnu, kaotičnu stvarnost tadašnjeg vremena. Ovaj performans postavio je temelje MONTAЖ$TROJA kao interdisciplinarnog projekta. Naziv kolektiva, simbolizirajući “montažu atrakcija”, ukazuje na njihovu misiju proizvodnje umjetničkih i društvenih atrakcija kroz različite medije.
Rad MONTAЖ$TROJA nije bio ograničen na kazalište, već je uključivao galerijske prostore, javne prostore, glazbu i audiovizualne medije. Uvijek ukorijenjen u duhu vremena, kolektiv je evoluirao, zadržavajući fokus na društveno odgovornom djelovanju. “Iako smo MONTAЖ$TROJ isprva zamišljali kao petogodišnji projekt, on već 35 godina djeluje kao platforma za kritiku, dijalog i odgovornost prema društvu u kojem nastaje,” rekao je Borut Šeparović, osnivač kolektiva.
Tijekom 35 godina, MONTAЖ$TROJ je postao sinonim za angažiranu umjetnost u Hrvatskoj, ukazujući na društvene probleme i postavljajući često zanemarena pitanja. Njihovi projekti su procesi stvaranja, suradnje i promišljanja. Povijest kolektiva ogledalo je turbulentnih društvenih događaja, koristeći umjetnost kao alat za istraživanje i promjene. Kolektiv je prošao kroz različite faze, od nogometnog i dokumentarnog do političkog i aktivističkog izraza, no ostao je vjeran ideji objedinjavanja umjetničkih disciplina i medijske kulture u svrhu društvene odgovornosti.
“Za nas u MONTAЖ$TROJU kazalište je opće dobro. Mora biti prostor osvještavanja, propitivanja i izazova – ne samo za publiku, već i za nas same,” naglasio je Šeparović. “Naša umjetnost nije samo refleksija stvarnosti, već alat za njeno mijenjanje. Dok kriza traje, MONTAЖ$TROJ nastavlja postavljati pitanja i tražiti odgovore, jer odricanje od angažmana znači sudjelovanje u šutnji. A šutnja nikada nije neutralna.”
Umjetnički kolektiv MONTAЖ$TROJ obilježava 35 godina djelovanja novim autorskim projektom Boruta Šeparovića pod nazivom “Slijepi vode slijepe”, u suradnji s Gradskim dramskim kazalištem Gavella. Premijera je zakazana za 22. siječnja 2025., a uz Boruta Šeparovića projekt su predstavili dramaturg Filip Rutić te glumci Sven Medvešek, Filip Križan, Franjo Dijak, Ivan Grčić, Anđela Ramljak i Rok Juričić.
Predstava istražuje fenomen post-istine kroz vizualni i konceptualni okvir Bruegelove slike Parabola o slijepima. Osim toga, bavi se složenim odnosom čovjeka i umjetne inteligencije, propitujući kako tehnologija mijenja stvarnost i čini nas “slijepima” za istinu uslijed informacijske zbrke i predrasuda. Inspiraciju crpi iz tekstova Karla Čapeka (R.U.R.) i Mauricea Maeterlincka (Slijepi), otvarajući teme moralnih posljedica tehnologije, izolacije i egzistencijalnog straha. Ključni dijelovi predstave bave se pitanjima identiteta, rada i dokolice. Nelinearna struktura i multimedijalne tehnike dodatno naglašavaju slojevitost priče, čineći predstavu vizualno i narativno kompleksnom.
Kazališni projekt “Slijepi vode slijepe” temelji se na vizualnom i konceptualnom okviru slike Parabola o slijepima Pietera Bruegela starijeg, koja interpretira biblijsku parabolu iz Evanđelja po Mateju (15:14). U toj paraboli Isus kaže: “Ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.” U današnjem vremenu, obilježenom tehnološkim napretkom i dominacijom informacija, postoji sveprisutna opasnost od manipulacije i dezinformacija. Bruegelova slika postaje metaforičko upozorenje na rizike slijepog prihvaćanja informacija i naglašava potrebu za kritičkim razmišljanjem. U kasnom kapitalizmu, gdje mediji potiču senzacionalizam radi profita, granice između stvarnosti i fikcije postaju zamagljene. Umjetnost pritom preuzima dvostruku ulogu: pruža introspektivni uvid u subjektivne stvarnosti, ali može poslužiti i kao alat manipulacije.
MONTAЖ$TROJ ovim naslovom prvi put surađuje s Gradskim dramskim kazalištem “Gavella”, a predstava “Slijepi vode slijepe” teži preispitati granice kazališnog izraza i njegove uloge u suvremenom društvu, radom koji kombinira tradicionalne umjetničke oblike s tehnološkim iskustvima i pristupima te poziva publiku na promišljanje vlastite uloge u suvremenom digitalnom svijetu.
