Predstava MLADEЖ BEZ BOGA nastala je po motivima istoimenog romana Odona Von Horvatha, a inspirirana je i likom i djelom Franca Bifa Berardija, (posebno njegovom knjigom eseja ”Heroji: Masovno ubojstvo i samoubojstvo”).
MLADEЖ BEZ BOGA postdramska je predstava nastala po motivima istoimenog romana Odona Von Horvatha, a uvelike je inspirirana i knjigom eseja Franca Berardija Bifa “Heroji: Masovno ubojstvo i samoubojstvo”.
Radnja započinje situacijom kojom von Horvathov roman završava: odlukom srednjoškolskog profesora o napuštanju postojećeg života, te njegovim odlaskom iz Evrope u Afriku. U predstavi MLADEЖ BEZ BOGA, profesor, koji ima naličje Bifa, ostaje pristan vritualno, putem video poruka učenicima koji više nisu bezlična nacistička mladež, već su povijesne osobe, masovni ubojice: Eric Harris, Dylan Klebold, Cho Seng Hui, Pekka Auvinen, ali i terorist Andres Behring Breivik. Ubojstvo iz znatiželje počinjeno u svijetu Von Horvatha, u suvremenom svijetu postaje spektakularizirano masovno ubojstvo popraćeno jasnom medijskom porukom i konačno samoubojstvom. Čitava radnja predstave smještena je u podrum jednog od likova, u njihovoj “crnoj rupi” koja može biti i pakao iz FPS video igre Doom, kojom je inspirian scenski poret izvođača.
MLADEЖ BEZ BOGA multimedijalna je predstava kojom “upravljaju” izvođači sami. Publika prati proizvodnju video materijala u real time-u i istovremeno njegovu projekciju, odnosno svjedoči supostojanju stvarnosti i njezinog, još stvarnijeg (video) proizvoda. Proizvedni materijal utemeljen je na dokumentima – video snimkama, dnevnicima i fotografijama “school shotersa”, a dodatno se nadograđuje parafrazom fotografija nastalih u američkom vojnom zatvoru u iračkom Abu Ghraibu, kao i filmom “Natural Born Killers”.
Koristeći dekonstrukciju, dokumentarnost i citatnost koristi kao svoje temeljne postupke, ova predstava tematizira odgoj i obrazovanje, STEM revoluciju, digitalnu generaciju i fašizam neoliberalnog tržišta, te postavlja ključno pitanje, kojim Berardi završava svoju knjigu: “Što da se radi kada se ništa ne može učiniti?”
