MONTAЖ$TROJ se kroz pokušaj obnavljanja izvorne predstave VATROTEHNA upustio u umjetničku inventuru društvenih promjena koje su zadesile Hrvatsku posljednjih dvadeset godina. Uz zadržavanje univerzalnih metafora, VATROTEHNA 2.0 je bez nostalgije govorila o svemu onome što je propalo i čega više nema te je pritom iznijela na površinu mnogostruke tranzicijske, postsocijalističke, ratne i poratne traume našeg društva. Kao što su i nekoć bili regrutirani mladići s ulice, novu postavu čini mlada generacija rođena u doba domovinskog rata.
Ono što je započelo kao rekonstrukcija, pretvorilo se u predstavu o potencijalnoj propasti jedne generacije, one rođene 90-ih godina. VATROTEHNA 2.0 tematizira propast vrijednosti generacije mladih koja bez perspektive, ambicije ili društvene svijesti lakše zamišlja propast svijeta nego propast kapitalizma. Upravo toj generaciji pripadaju i izvođači VATROTEHNE 2.0, okupljeni u predstavi GENERACIJA 91-95. Ponavljajući motive Eshilovog “Okovanog Prometeja”, VATROTEHNA 2.0 utvrđuje da lučonoše – Prometeja – nema, jer se nitko ne želi žrtvovati za drugoga, a silnik Zeus nevidljiva je opasnost svuda oko nas. VATROTEHNA 2.0 poseže u prošlost, bilježi sadašnjost, te usmjerava pažnju publike i na ono što se tek ima dogoditi.
