O ekskluzivnom performansu Montažstroja “I fuck on the first date”, koji se izvodi pet puta za samo 33 gledatelja, razgovarali smo s Borutom Šeparovićem, redateljem i osnivačem Montažstroja.
• Koja je veza vašeg performansa s terorističkim borbama za Hrvatsku iz 70-ih?
Borut Šeparović: Predstava propituje koliko su se premiješali politički aktivizam, terorizam i pop-kultura, odnosno mediji. Nije riječ isključivo o nekoj vrsti terorizma, niti o samom terorizmu, već o političkom aktivizmu i njegovim krajnjim konzekvencama. Riječ je o pop-kulturi i o tome kako mediji tretiraju određene fenomene. Predstava se svodi na nešto što sam nazvao T-faktor.
• Na koju se akciju iz 70-ih referirate?
Borut Šeparović: Godine 1970. bečka studentica Julianne Eden Schultz (kasnije Bušić), tada još američka državljanka, doputovala je u Zagreb s punim ruksakom letaka i na Dan Republike, 29. studenoga, uputila se na ilički neboder, u Ilici br. 1. Sjedila je neko vrijeme u restoranu, a zatim je letke s porukom za slobodnu Hrvatsku bacila s vrha nebodera. Leci su padali na tadašnji Trg Republike, narodna milicija je dojurila, a ostatak priče je poznat. Udala se za Zvonka Bušića, zajedno su oteli avion, odležala je 13 godina zatvora… Njezina akcija bacanja letaka tipična je T-faktor akcija.
• Po čemu?
Borut Šeparović: Ona je samo bacala letke, ali je pri tome i riskirala. Zbog toga je završila u zatvoru. Znala je da joj se to može dogoditi. Zbog jednog takvog benignog čina danas gotovo i nema šanse da netko završi u zatvoru. Za Julianne je to bio rizičan čin, pokazala je T-faktor potencijal koji se još poslije razvio kroz otmicu aviona.
• Gledate li na akciju Julianne Eden Schultz kao na performans?
Borut Šeparović: Zanima me Juliannina vjera i idealizam, atraktivnost njezine akcije bacanja letaka, odabir vremena i mjesta. Izabrala je neboder. Danas su u ilićkom neboderu smještene odvjetničke kancelarije i ekskluzivni japanski restoran. Postao je nedostupan široj javnosti. Nekad je tamo bio disko, u koji sam kao klinac često zalazio. Panorama je bila fantastična. Danas nitko ne može baciti letak s nebodera. I što je još važnije takva akcija nekomu ne bi ništa značila, nikoga posebno ne bi zanimalo. Ako se ne pojave televizijske kamere kao da se događaj nije ni dogodio. Mediji nam trebaju. I to je konstrukt kojim se mi bavimo.
• Zašto performans ima bombastičan naslov?
Borut Šeparović: Mnogi zaziru od riječi „fuck“. Zanima me hoće li Vaš urednik prenijeti originalan naslov predstave „I fuck on the first date“. Ako je umjetnost politički i građanski korektna, onda je malo od nje ostalo. Bombastičan naslov obećava mnogo toga, ali i ništa.