Za Zagrepčane sutrašnja je nedjelja Izuzetan dan: više od 400.000 stanovnika glavnog grada SR Hrvatske izaći će na 1.200 glasačkih mjesta u mjesnim zajednicama da bi se izjasnilo hoće li u narednih pet godina izdvajati 1,5% samodoprinosa za novu kliničku bolnicu u Zagrebu. Ako javna rasprava koja je prethodila sutrašnjem referendumu — i u kojoj je sudjelovalo više od 250.000 Zagrepčana — može biti nekakav barometar, onda su građani u velikoj većini — za samodoprinos. O toj novoj, prvo zagrebačkoj poslijeratnoj bolnici j nekim možda rjeđe spominjanim detaljima vezanim uz njeiinu gradnju i samodoprinos, kojim bi se trebala graditi razgovarali smo uoči sutrašnjeg referenduma s Ivom Latinom, predsjednikom Odbora za praćenje i usmjeravanje aktivnosti u vezi s gradnjom nove bolnice u Zagrebu.
BOŽICA JURIŠA:
Graditi jednu bolnicu zaista je velik posao koji prema nekim svjetskim prosjecima traje 7 do 8 godina. Osjetili su to i svi oni koji su dosad, do trenutka kada još i nije izvjesno hoće li se graditi ili neće, radili na prethodnim pripremama za novu zagrebačku bolnicu. Što je konkretno do sada učinjeno, koliko je ljudi radilo na tim poslovima, koliko je novaca utrošeno?
IVO LATIN:
— Razgovori o potrebi gradnje nove bolnice u Zagrebu traju već 20 godina. Kroz to je vrijeme stalno ponešto pripremano, iako je to imalo svoje oscilacije. U dva ili tri navrata kroz ta dva desetljeća, kada se ozbiljno govorilo o početku gradnje, našli smo se u situaciji da su okolnosti, prije svega ekonomske, vraćale ideju u ladice. Spominjem tu 1965. i 1970. godinu i vrijeme srednjoročnog plana od 1976. do 1980. kada se bolnica našla u tom dokumentu kao zadatak, ali se nije maklo dalje od početka. Praktički, kontinuirana akcija koja vodi sutrašnjem referendumu traje tri godine. Tada su na inicijativu Gradske skupštine i drugih društveno-političkih organizacija provedene široke konzultacije u svim mjesnim zajednicama u gradu. U toj je raspravi ocijenjeno da je bolnica potreba broj jedan u ovome gradu, uz niz drugih programa mjesnih zajednica koje je trebalo realizirati kroz samodoprinos, od vodoopskrbe i odvodnje do plinskih vodova, sportskih objekata i drugog. Nakon toga Skupština je osnovala Odbor za praćenje i usmjeravanje aktivnosti u vezi s gradnjom nove bolnice u Zagrebu.
— Do danas je učinjeno zaista mnogo na pripremnim radnjama, koje su dale odgovore na niz bitnih pitanja u vezi s gradnjom. Trebalo je najprije odlučiti na kojem prostoru graditi bolnicu, koje vrste i veličine. U vezi s tim konzultirani su nosioci gradnje takvih objekata u Skoplju, Beogradu, Sarajevu, Mariboru i Ljubljani, te u nekim manjim gradovima u našoj republici. Da bi se našla najpodobnija lokacija, valjalo je obaviti tehničko-prostorna, seizmička, geomehanička, hidrološka i ekološka ispitivanja. Trebalo je utvrditi koje je mjesto najpodobnije u prometnom i komunalnom pogledu. Načinjen je i prednacrt medicinskog programa, trebalo je zatim napraviti i okvirni financijski predračun. Dakle još niz različitih »nevidljivih« poslova koji su tražili i stručnjake i vrijeme i novac. Sve je to obavila jedna manja profesionalna grupa stručnjaka u okviru Zavoda za zaštitu zdravlja grada Zagreba. Sve su pretpriprerne financirane sredstvima USIZ-a za zdravstvo Zagreba, ukupno 20 milijuna. dinara. Praktički, do ovoga je trenutka učinjeno sve ono što nam je omogućilo da sutra s konkretntm prijedlogom izađemo na referendum i da — kada se Zagrepčani opredijele za samodoprinos — odmah uslijede konkretni poslovi koje, međutim, treba plaćati i to ne malim sredstvtma. Govorim tu o otkupu zemljišta, raspisivanju jugoslavenskog natječaja za projekt, komunalnom opremanju zemljišta i tako dalje.
Teret koji moramo prihvatiti
BOŽICA JURIŠA:
Pripreme za referendum trajale su dosta dugo a i sama odluka, kao što smo rekli, bila je uglavnom iz ekonomskih razloga u više navrata odgađana. Sada se, možda više nego prije, postavlja pitanje je li baš ovo pravi trenutak za takvu krupnu odluku, s obzirom na društveno-ekonomsku situaciju?
IVO LATIN:
— Bez obzira na svu složenost ekonomskog trenutka, prihvatiti da ovo nije vrijeme za jednu tako veliku investiciju, ne bi značilo ništa drugo doli · ta deset godina, a ja mislim čak i znatno kasnije, imati još više upita, i to s pravom, zašto to do tada već nismo učinili. Nitko ne poriče, međutim, da tih 1,5 posto, koliko god to u apsolutnom iznosu i nije neka svota (na prosječni osobni dohodak od 14.000 dinara to je 210 dinara mjesečno, *cca 560 DEM, odnosno u prosjeku 8 DEM za samodoprinos), ipak ne predstavlja određeni teret za koji ćemo svi mi sutra na najdemokratskiji način odlučiti da li ga svjesno prihvaćamo. Jer, neosporno je da nam je nova bolnica potrebna, kao što je i neosporno da jedan takav objekt ne može biti izgrađen drugim sredstvima jer ona — ne postoje. Gotovo sve nove bolnice u Jugoslaviji građene su na taj način.
BOŽICA JURIŠA:
Što Zagrebu, gledano kroz ukupnu sliku zagrebačkog zdravstva, donosi nova bolnica?
IVO LATIN:
— Neću ponavljati brojke, od broja kreveta, kvadratura bolesničkih soba, operacionih dvorana i slično, jer o tome se proteklih dana mnogo čulo ali sam dužan izraziti, ne želju već i čvrsto opredjeljenje Odbora i svih društveno-političkih tijela u ovome gradu, da nova bolnica,mora značiti i obaveznu radikalnu reorganizaciju sveukupnog zagrebačkog zdravstva. To znači da bolnica ne smije biti samo joi jedan dodatni zdravstveni obrekt u gradu već prije svega mora biti poticaj za novu, racionalniju organizaciju svih medicinskih institucija. Nova bolnica, dakle, mora biti integralni dio zagrebačke zdravstvene mreže koji će svojom vrhunskom tehnologijom, od preventive do nastavnih i znanstvenih funkcija, omogućiti joi bolje i jeltinije funkcioniranje zdravstvene zaštite u Zagrebu.
BOŽICA JURIŠA:
U prvim se razgovorima o bolnici govorilo o tisuću bolesničklh postelja, da bl se u javnu raspravu krenulo a brojem od 636 postelja. Kamo su “nestali” oni preostali kreveti?
IVO LATIN:
— Točno je da se govorilo o bolnici od 1.000 kreveta, no broj od 636 kreveta spominje se iz posebnog razloga. Odbor i danas stoji na čvrstom stajalištu da treba izgraditi bolnicu veličine 1.000 kreveta, iako se samodoprinosom osiguravaju sredstva za 636 kreveta. Prema prikupljenim saznanjima, jedan krevet, zajedno sa svim ostalim nužnim prostorijama i opremom, danas košta 10 milijuna dinara (*u DEM 399.520; tečaj od 5. VI. 1982.), odnosno za 1.000 postelja potrebno je 10 miljardi dlnara (*odnosno 399 milijuna DEM, 1 DEM = 25,03 DIN). Razliku do te ukupne cijene vidimo u participaciji SIZ-ova za zdravstvo iz cijele republike, i to iz saavim loglčnog i opravdanog razloga što se danas u zagrebačkim bolnicama liječi oko 50% pacijenata koji nisu s tog područja. Međutim, kako ćemo mi u prve tri-četiri godine trošiti sredstva samodoprinosa, ostaje da se za to vrijeme samoupravnim putem nađe odgovarajuće tješenje. kako bi se bolnica završila u predvldenoj veličini i sadržaju.
Zašto baš u Blatu?
BOŽICA JURIŠA:
Zašto je za lokaciju nove bolnice izabran baš Novi Zagreb, odnosno Blato?
IVO LATIN:
— Konačno je opredjeljenje da se nova bolnica podigne na katastarskom području mjesne zajednice Blato, to znači na desnoj obali Save, u općini Novi Zagreb. Za tu je lokaciju govorilo nekoliko bitnih momenata. Tražio se odgovarajući prostor na užem i širem području grada, od Vukomeričkih gorica do podsljemenskih padina, jedino je na tom mjestu nađeno prazno mjesto bez građevina na površini većoj od 70 hektara. Prometno ta je lokacija idealno povezana s gradom, moguće ju je bez većih problema komunalno opremiti. Nalazi se na desnoj obali Save, a prisjetimo se da su sve zagrebačke bolnice smještene preko rijeke, na sjevernoj strani grada, a što nova lokacija strategijski znači, ne treba posebno naglašavati. Tom smo lokacijom ujedno primakli jednu veliku bolnicu jednom gradu od gotovo 150.000 stanovnika i s područjem kojem gravitira nekoliko stotina tisuća stanovnika. Konačno, sva mjerenja i ispitivanja, hidrološka, seizmološka i druga, govore upravo za tu lokaciju.
BOŽICA JURIŠA:
Hoće li nova bolnica biti najveći objekt koji je u Zagrebu sagrađen od oslobodenja do danas?
IVO LATIN:
— Najprije se opredijelimo za samodoprinos koji će nam omogućiti gradnju bolnice, a kada bude gotova moći ćemo prosuđuvati da li je lijepa i velika, ali što je najvažnije korisna za Zagreb i republiku.
BOŽICA JURIŠA:
Ima li u Jugoslaviji neki glavni grad republike ili pokrajine koji, kao Zagreb, još nije od oslobođenja sagradio novu bolnicu?
IVO LATIN:
— Koliko je meni poznato — nema.
Zlonamjerni otpori s krive strane
BOŽICA JURIŠA:
Poslovlca kaže koliko ljudi, toliko ćudi. Zagrepčani su se u raspravi jedinstveno izjasnili u prilog bolnici, no sigurno ima i neslaganja a tom Idejom.
IVO LATIN:
— Točno. Ja bih ta neslaganja ipak lučio. Jednom su to opravdana pitanja da li smo u stanju u ovoj situaciji ući u jednu tako veliku investiciju i hoće li nam to biti određeni teret, posebno za one građane koji imaju manja osobna primanja, ali na to smo već odgovorili. Na žalost, u drugom slučaju, ima i pravih otpora koji su, doduše, po broju onih koji ih pružaju neznatni, ali po motivima zato i to kako nedobronamjerni. Znate, na rubu je pameti izjava da Zagrebu ne treba nova bolnica jer bez prizivanja bilo kojeg drugog argumenta dovoljno je podsjetiti Zagrepčane ili pacijente iz drugih krajeva na sliku s kojom se susreću dolaskom ili boravkom u bilo kojoj zagrebačkoj bolnici. Takva nedobronamjerna neslaganja, iako su zanemariva, utoliko su apsurdna što ne dolaze od onih koji su prisiljeni zamoliti uslugu u nekoj od naših bolnica, već od ponekog od onih koji te usluge pružaju.
— Vodeći računa i o takvim neslaganjima, ne smijemo Ipak zaboraviti na sve one brojne usmene i pismene podrške naših eminentnih zdravstvenih radnika koji su se ovih dana argumentitano opredijelili za gradnju bolnice. Lijepo je to Izrazio ovih dana naš uvaženi zdravstveni radnik, rektor zagrebačkog Sveučilišta, prof. dr Zvonimir Krajina: Za gradnju nove bolnice nije samo ”pet do dvanaest, nego je i to već prošlo”. Moram, najzad, otvoreno reći de svaki onaj pojedinac koji je protiv gradnje nove bolnice ili ne poznaje pravo stanje u sadašnjim bolnicama ili je zlonamjeren, u što više vjerujem.
Što se krije iza »suzdržijivosti«?
BOŽICA JURIŠA:
U Zagrebu se, rekli ste, o gradnji bolnice govori več više od dvije decenije a još će koja godina proteći dok se ona sagradi. l to je jedan, čini se, klasičan primjer tipičnog zagrebačkog ponašanja, nazovimo ga suzdržljivošću. Možete li nam, s obzirom na iskustvo višegodišnjeg odgovornog funkcionara u gradu i kao građanin Zagreba, reći zašto se u gradu tako teško odlučujemo na neke važnlje, pa ćak i one manje važne zahvate?
IVO LATIN:
— Tipično zagrebačka “suzdržljivost”, kažete. Ja bi ipak rekao da je to više tipčno zagrebački, nego “suzdržljivo”. Na žalost, nama se često događalo da su ideje koje su nikle u ovom našem gradu bile prije reallzirane u nekim drugim sredinama nego kod nas. Kao da smo jalni onima koji su nosioci neke, i sasvim opravdane, i realne ideje pa smo, umjesto nužne procjene kako da to realiziramo, prije skloni postavljati stotinu pitanja čija je potka zapravo negativan odnos, čak i neargumentiran. Ali da se razumijemo, i ja sam za svestranu, odgovornu i trijeznu analizu i procjenu svake ideje, njezine opravdanosti i mogućnosti realizacije, jer nas na to obavezuje ne samo osobna savjest već i društvena odgovornost u našem samoupravnom, socijalističkom sistemu.
Građani trebaju znati za svaki dinar
BOŽICA JURIŠA:
Ako Zagrepćani sutra katu “da” za samodoprinos, a vjerujemo da će tako biti, što dalje?
IVO LATIN:
— Sutrašnjim danom završavamo raspravu o tome da li nam je potrebna i da li smo u stanju sagraditi novu bolnicu. Duboko sam uvjeren da smo mi Zagrepćani već donijeli konačnu odluku koju ćemo sutra glasačkim listićem samo evidentirati. Naš veliki “ZA” bit će završetak prve faze koja, bez obzira na to što se nije mogla vidjeti, nije bila ni laka ni jednostavna. Ako rezultat referenduma bude “ZA” u što ja, a i većina Zagrepčana vjeruje, slijedi početak druge faze, mnogo složenije l odgovornije. Jer radit će se o sredstvima građana za koja oni imaju iskonsko pravo da znaju kako će se svaki dinar utrošiti. Predstoji nam konkretno konstituiranje radne Organizacije u izgradnji. Ona treba da ponese teret organizacije i realizaclje tog najskupljeg posliteratnog investicijskog zahvala na području Zagreba, kao i odgovornosti sugrađanima da će strogo poštovali namjenu troška tih sredstava i rokove gradnje. Uslijedit će odmah otkup zemljišta, raspisvanje natječaja, odabiranje projekta, opremanje komunalijama, a za sve to vrijeme, usklađivanje medicinskog prgrama s projektom.
BOŽICA JURIŠA:
Imate li, na kraju, uoči sutrašnjeg referenduma, i kakvu poruku za Zagrapčane?
IVO LATIN:
— Kroz sve rasprave opredijelili smo se za bolnicu kao krajnje potrebnu zdravstvenu ustanovu. Referendum je, dragi Zagrapčani, prilika da to svoje opredjeljenje l iskažemo davanjem svoga glasa •za•. uz obavezu onima, koli će toj veliki objekt realizirati, da polažu račun o lzrastanju nove bolnice – objekta, koji će, uvjeren sam, i generacije koje dolaze iza nas znati cijeniti kao naše odricanje, ne samo za svoje, već i za njihovo zdravlje.
