EKSKLUZIVNO: MONTAŽSTROJ U HRVATSKOJ NAKON PET GODINA
ZAGREB – Kontroverzna kazališna skupina Montažstroj, nakon što gotovo pet godina nije službeno, s cjelovitom predstavom nastupila u Zagrebu, vraća se u velikom stilu: svojim najnovijim projektom Fragile (Krhko) – premijerno početkom godine izvedenim u Stockholmu, a nakon toga u Bergenu i Amsterdamu – otvorit će 16. tjedan suvremenog plesa i to na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta.
Osnivača, umjetničkog voditelja i redatelja Montažstroja Boruta Šeparovića upitali smo kako se osjeća uoči premijere pred hrvatskom publikom na domaćem tlu i to na pozornici jedne kazališne institucije, koje su često bile nesklone sudomljavanju alternativnih kazališnih skupina, pa tako i njegove.
Borut Šeparović: Vrlo mi je drago što nastupamo u Zagrebu. Što se tiče HNK – mislim da će to biti zgodan kulturno-politički događaj. Ma ne, šalim se. Umjetnost je širok pojam, ne bih je dijelio na visoku i alternativnu. Vani je protok ljudi i ideja kroz razne institucije potpuno normalna stvar, a konkurencija ideja i snažna alternativa samo pojačavaju kvalitetu establishmenta. Zašto tako ne bi bilo i ovdje?
Premijera predstave Fragile najavljivana je za prošlogodišnji Tjedan suvremenog plesa. I oko ovogodišnjeg nastupa Montažstroja bilo je dosta nedoumica. Zašto?
Borut Šeparović: Fragile je projekt koji je u raznim europskim gradovima nastajao gotovo dvije godine. Na ovogodišnji smo Tjedan pozvani, ali smo postavili vrlo jasne tehničke uvjete. Na žalost, u Hrvatskoj je ustaljena praksa da se pitanja pozornice i financiranja rješavaju u zadnjem momentu.
Reakcije na vašu posljednju, za neke (pre)šokantnu predstavu “Everybody Goes to Disco from Moscow to San Francisco” bile su u najmanju ruku podijeljene. Kako mislite da će publika reagirati na Fragile?
Borut Šeparović: Moglo bi se opet dogoditi isto. U HNK će biti scena na sceni, tj. publika će biti na sceni (maksimalno 300 gledatelja po predstavi) kao direktni svjedoci kazališnog čina. Predstava konfrontira publiku, koja može u njoj sudjelovati – ako to želi. Reakcije sigurno neće biti jednoznačne, ali to nam i nije bila namjera. Kao i dosad, kakva god da je bila reakcija smatram je pozitivnom, jer želim ostvariti dijalog, a ne monolog.
Koliko se kazališni izraz Montažstroja danas razlikuje od onoga što ste svojedobno nazvali teatralizacija nogometne kulture?
Borut Šeparović: Za razliku od ranijih projekata kojima su ishodište bili fenomeni masovne, pop-kulture, Fragiler je puno osobniji. Nije samo za mlade generacije, jer često se smatra da je naša publika samo mladež, već i za one starije. Temeljen je na biblijskome mitu preobraćenja Židova Savla u apostola Pavla, a propituje identitet – tko smo mi zapravo s društvene, političke, kulturne, ali i osobne razine. Ova je predstava, međutim, tek početak promjene grupe u tranzicijik. Do 2000. planiramo postati respektabilan međunarodni ansambl. Za iduće sezone planiramo tri nova projekta.
Znači li to da će sjedište Montažstroja do daljnjega ostati u Amsterdamu?
Borut Šeparović: Ne. Usprkos svom međunarodnom sastavu, Montažstroj je grupa iz Hrvatske. Volio bih da nam sjedište bude u Hrvatskoj, ali sve će ovisiti o podršci nadležnih institucija. Ne bih volio da ovo bude samo izolirano gostovanje. U svakom slučaju, Montažstroj je apsolutno otvoren za suradnju i čeka na pozive hrvatskih kazališta i producenata.