Predstava ogoljena do kosti: ovo je obračun s novim kazalištem na zapadnom Balkanu! Indoš; “Anti-spektakl: dokumentarno-politička predstava u kojoj želja za spektaklom ostaje nezadovoljena, ovdje je sve prepušteno vašoj mašti! Sergej”; “Suvremena predstava u najboljoj tradiciji hrvatskog pučkog kazališta, uzbudljiv flert kazališta i nove tehnologije! Goga”; “Predstava koja vraća povjerenje u građansko kazalište lijeve orijentacije. Marin”; “Ovo nije spam: ovo je kazalište kakvo zaslužujete. Zlatko”.
INTERAKCIJA
“Damir B. Indoš”, “Goran Sergej Pristaš”, “Gordana Vnuk”, “Marin Blažević”, “Zlatko Vitez”, imena su koja stoje u potpisu ovih e-mailova čijim je slanjem prošli tjedan počela nova predstava Montažstroja “Kazalište vaše i naše mladosti”. Dovoljno je odgovoriti na neki od njih, pa da i sami postanete dio predstave.
U 18 godina postojanja Montažstroja, njegov osnivač i umjetnički voditelj Borut Šeparović odlučio se, kako sam kaže, na najradikalniji rebranding grupe upravo uključivanjem što više raznih umjetnika u ovaj projekt. Jer ga, zapravo, stvaranjem “Kazališta vaše i naše mladosti” zanima shvatiti što ljudi danas, od umjetnika do gledatelja, uopće očekuju od kazališta. A u preispitivanju toga ne želi u najavama predstave koja ima i svoj scenski dio u kazalištu ITD koristiti konvencionalne metode kojima bi činio upravo ono što svakako želi izbjeći – sugerirao gledateljima što da očekuju od predstave.
“Imena koja su u potpisu nisu stvarne osobe niti su to uistinu njihove riječi. Oni su samo likovi na internetu poput Toma Cruisea… virtualni likovi. Međutim, ništa nije usmjereno protiv nekoga. Ispituje se samo što sve kazalište danas može biti. Montažstroj nikada nije bio institucija nego projekt koji miruje kada nema smisla, a aktualizira se u momentu kada ima nešto reći. Dnevnopolitička razina me uopće ne zanima, ali u trenutku dok kazalište ITD – preispituje svoj identitet, mi se pitamo što je uopće (novo) kazalište?, kakvo je danas političko kazalište moguće?, kojim sredstvima se ono može ostvarivati? je li nužno da bude ideološki orijentirano kao lijevo? Političko kazalište, po meni, ipak nije u temi nego u načinu reprezentacije”, kaže Borut Šeparović.
POJAM IMPERIJA
Ako predstava nije konvencionalna, ona počinje puno prije same izvedbe i završava puno kasnije – primjerice može završiti i komentarom na blogu. Sve što se kontekstualno gradi oko “Kazališta vaše i naše mladosti” ravnopravan je element izvedbe s onime što će gledatelj vidjeti – a i to je pod upitnikom. “Bavimo se političkim pojmom Imperija. Ali sve je rizik. Jezgro predstave čine Vili Matula, Sven Medvešek i Nataša Dangubić, a ostalih petnaestak glumaca grade svoju izvedbu prema njima.
PREPUŠTENI SLUČAJU
Prije predstave glumci bacaju kocku i kako ona padne odlučit će se koji će se od tri teksta koja se bave temom Imperija čitati. Čitanje se pretvara u strukturirane glumačke improvizacije i zapravo ne znamo što će se dogodati u odnosu s publikom.
Izabrao sam Shakespeareovu tragediju “Julije Cezar”, svima poznatu epizodu Ratova zvijezda “Imperija uzvraća udarac” i u nas neizvođenu dramu britanskog dramatičara Davida Harea “Stuff Happens” o američkom napadu na Irak u kojoj su glavni likovi George Bush, Tony Blair, Condoleezza Rice, Colin Powell.
Međutim, neće se izigrati cijeli tekst nego se iz čitanja stvaraju situacije. Nastaje i glumačko i autorsko kazalište. Ali, mnogo toga je prepušteno slučaju, nastaje kazališna izvedba u čiji se ishod nije moguće okladiti. Djelomično ni ja sam ne znam što će se dogoditi.”
Montažstroj postoji od 1989. godine, od pada Berlinskog zida, dodaje Šeparović, a u 18. godini se, eto, barem projektom “Kazalište vaše i naše mladosti” vraća u hrvatski kontekst.
IZVEDBENA MISIJA
Međunarodni uspjeh postižu već 1991. godine, kada su lansirani na MTV. Njihovo “nogometno kazalište” predstavama “Rap opera 101” i “Everybody goes 2 Disco From Moscow 2 San Francisco” je osvojilo Zapadnu Europu i Ameriku. Krajem devedesetih mijenjaju žanr u “izvedbenu misiju”, ali i dalje djeluju uglavnom u Nizozemskoj gdje živi i Borut Šeparović.