Performans OBUSTAVA RADOVA je dvostruko upozorenje. Upozorenje na to da umjetnički kolektiv MONTAЖ$TROJ nije u mogućnosti nastaviti djelovanje, jer niti nakon četvrt stoljeća postojanja nema osnovne prostorne uvjete za rad, te upozorenje na gradilište nikada dovršene Sveučilišne bolnice Zagreb u Blatu, koja je trebala postati vrhunski zdravstveno-medicinski centar, ali je izgrađena do pola i prepuštena propadanju. Kroz prostorno pitanje povezale su se javne potrebe u kulturi i javne potrebe u zdravstvu kao autopsija “leša” države blagostanja.
Publika je ulazila u prazan prostor dvorane Pogona Jedinstvo, čiji su zidovi bili oblijepljeni novinskim člancima koji su, kronološki poredani, pružali uvid u razdoblje razvoja i provedbe ideje o izgradnji Sveučilišne bolnice Zagreb. Od entuzijazma s početka 80-ih godina, arhiva na zidovima postepeno je nudila priču o inflaciji i ekonomskoj krizi toga desetljeća, prateći obustavljanje radova na bolnici kroz ratne i tranzicijske 90-e, sve do novog milenija u kojem kostur bolnice služi jedino kao spomenik nekim prošlim vremenima i utopijama.
Izvođači su na podu bivše tvorničke hale pick trakom detaljno rekonstruirali projekt “tvornice zdravlja”: od tlocrta i grubih kontura nikad dovršenog objekta, pa do imenovanja odjela, dvorana i prostorija. Na kraju su traku rastrgali, aludirajući na rastrganost Sveučilišne bolnice Zagreb između bivšeg i sadašnjeg sistema, želja i mogućnosti, javnih potreba i privatnih interesa. Ovaj trosatni “durational performance” na simboličan način je obnavljao projekt Sveučilišne bolnice Zagreb, pružajući publici mogućnost da, u trenucima zamora od praćenja ljudskoga rada, čitanjem arhive na zidovima sudjeluje u obnovi javnoga znanja o ovom utopijskom projektu.
Sudionici događanja su, na kraju, pozvani na performativnu ekskurziju NASTAVAK RADOVA, po građevinskom kosturu nedovršene Sveučilišne bolnice Zagreb.
